Search
  • Alma Gacanin

Radikalnost plakata: plakat i revolucija (1.dio)

Within the revolution, everything; without it nothing.

Fidel Castro


U kapitalističkom društvu plakat je sveprisutan ukras u javnom prostoru grada. Najvjerovatnije je da jedan prosječan plakat u nama ne izaziva poseban osjećaj zadovoljstva, ne udovoljava našim estetskim apetitima, jer je razlog njegova postojanja sasvim drugačiji. On je tu da nas podsjeća da koristimo usluge kapitalizma, da smo mi potrošači prije nego što smo išta drugo, da perpetuira takvu društvenu klimu u kojoj je normativ kupovati/trošiti. Rani progresivni društveni pokreti, uključujući američke i francuske revolucije, oslanjali su se na moć postera. Do trenutka kada je Flugencio Batista bio zbačen s trona kubanskom revolucijom, mnogi politički žanrovi postera su se pojavili diljem svijeta. Među njima su bili radovi Joséa Gualdalupea Posade koji su osnaživali meksičku revoluciju, posteri iz radionice Taller de Grafica Popular, posteri koje su proizvodile revolucionarne vlasti Sovjeta i Kine. Revolucionarno komunističko društvo je bilo protiv konzumerizma tako da se upotreba postera trebala ograničiti u tom smislu i redefinirati. Nigdje to nije bolje učinjeno kao u slučaju kubanskog postera. Ono što razlikuje kubanski poster od njegovih prethodnika je izuzetna raznovrsnost u sadržaju i stilu, zbog duge tradicije kubanske kulture i međunarodnih utjecaja, ali i revolucionarne vlasti koja je bila otvorena za eksperimentisanje i inovacije. Kubanski poster je krasio dostojanstven i estetski stav koji je pretvorio utilitarni poster u prekretnicu kubanske kulturne historije u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Iako je kubanski poster bio uglavnom, ali ne isključivo politički, on nije imao za cilj samo izgradnju morala, već podizanje svijesti što je najveći cilj revolucije. Važno je spomenuti da neki od najskupljih postera ipak nisu imali politički sadržaj, nego su bili napravljeni kao reklame za film. U cilju promovisanja kulturnih događaja pravili su se posteri koji su bili svojevrsne najave za teatarske predstave, izložbe, filmove, muzička takmičenja i sl. Kubanski poster se koristio za promociju kulture, ali u društvu koje ne promoviše komercijalnu eksploataciju kulturnih sadržaja. Stoga možemo reći da se ovdje radilo o larpurlatizmu kada je posrijedi produkcija postera. Još jedna stvar koji čini ovu umjetničku formu specifičnom po kvalitetu i izričaju je činjenica da nije postojao poster prije kubanske revolucije na Kubi i da su umjetnici, nažalost rjeđe umjetnice, bile uglavnom mlade osobe sa slikarskom naobrazbom. Iako je kubanska revolucija služila i osnaživanju žena te postizanju društvene jednakosti, umjetnice su bile neznatno zastupljene u produkciji postera, te je samo njih osam dizajniralo 22 od 326 postera za OSSPAL[2], što čini 7% ukupne proizvodnje. To su: Berta Abelenda, Gladys Acosta, Estela Diaz, Daysi Garcia, Clara Garcia, Jane Norling, Asela Perez i Elena Serrano.



Day of Solidarity with the People of Guinea-Bissau and Cape Verde, 1968

BERTA ABELÉNDA FERNÁNDEZ


September 23/Day of World Solidarity with the Struggle of the People of Puerto Rico,

OSPAAAL, Havana, 1973. Jane Norling za OSPAAAL, 1973.


GLADYS ACOSTA ÁVILA

International Week of Solidarity with the Peoples of Africa, 1970


1968 – Day of Solidarity with the Afro-American People, Daysi Garcia



[1] 1.1968 – Day of the Heroic Guerrilla, Elena Serrano [2] Organization of Solidarity of the Peoples of Asia, Africa and Latin America, kubanski politički pokret koji se borio za ljudska prava, protiv imperijalizma, globalizacije i neoliberalizma. Bio je aktivan do 2020 godine, kada je konačno zatvorio svoja vrata nakon 53 godine historijske borbe i zagovaranja revolucije u Africi, Aziji i Latinskoj Americi;


26 views0 comments